Možda li drevni sjaj preosta Solima onaj?

Fra Blaž Josić, Elegije, 325

UVODNIK

Nikada u novinama ne čitam riječ urednika pa bi bilo logično da časopis koji uređujem nema uvodnika. Međutim, pošto se, nota bene, radi o prvijencu neobična imena za čitatelje izvan katoličkohrvatskoga kruga župe Soli, osjećam dužnost objasniti što je Gradovrh i zašto takvo ime časopisu. Toponim Gradovrh danas je šumom obraslo brdo u tuzlanskome predgrađu Solina. Temeljem skromno očuvanih podataka, zna se da je na ovome lokalitetu, potkraj 15. i početkom 16. stoljeća, postojao franjevački samostan.

Kao i druge građevine u Solima i Gradovrh je prvobitno bio sagrađen od drveta, a poslije tursko-mletačkoga rata od zemlje i šepera. Iseljenje 1541. godine. Danas se u Baču u Vojvodini, čuva slika Crne ili Radosne Gospe, za koju se vjeruje da je Gradovrška. O tome gdje se izgubila prva slika nema pouzdanih podataka, ali postoje legende o milosnome liku Radosne Gospe Gradovrške.

Posebno je zanimljiva ona koja govori daje slika skrivena iza zatvorenih željeznih vrata tajanstvenoga labirinta na Gradovrhu. Dr. fra Andrija Zirdum upravo znanstveno proučava istinu o samostanu, pa je obećao za slijedeći broj ovoga časopisa dati svoj prilog koji će konačno biti povijest Gradovrha. Svjesni lokalnoga značenja imena koje odabiremo za svoj časopis, razmišljali smo o nekom zvučnome internacionalnom nazivu koji nikome ne bismo trebali objašnjavati. Pa ipak smo se odlučili za ovaj osebujni zavičajni toponim.

Grad na vrhu ili biblijski kazano grad na gori ima značenjsku snagu u kojoj se mora prepoznati željena simbolika. Tu smo odvajkada i uvijek na vrhu. U ovome broju objavljujemo 11 od 46 neobjavljenih pisama fra Blaža Josića koje nam je ustupio Fra Andrija, zaželjevši nam sreću u »plemenitim nastojanjima«, kako je nazvao naš rad oko Gradovrha. Inače, Blažu Josiću posvećen je i prilog fra Stjepana Pavića, koji je ove godine bio u Tuzli za »Dane Matice hrvatske« o čemu je u Vijencu (Novine MH za književnost, umjetnost i znanost, br. 281, Zagreb, 9. prosinca 2004. ) dr. Željka Ćorak napisala: »(...) Josićeva je poezija, prije ovog objavljivanja, prvi put čitana na Danima Matice hrvatske u Tuzli, 15. listopada ove godine. Bili su to i prvi Dani Matice hrvatske u Tuzli, manifestacija koja je intenzivno i dostojno učinila prisutnom hrvatsku kulturnu instituciju što nam je mnogo puta bila duhovna država.

Prisutni su bili i članovi središnje uprave iz Zagreba, među njima potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić. Fra Stjepan Pavić održao je predavanje o fra Blažu Jošiću, a mladi članovi istoimene scenske skupine, Bobana Mitrović, Jelena Jugović, Ivica Kovačević, Jurica Šuster te profesor Alen Matošević, s mnogo su uživljenosti svladali sve teškoće čitanja latinske metrike (...)« Tako Željka Ćorak, povjesničarka umjetnosti i prevoditeljica, članica Glavnoga odbora MH. U ovom broju dr. Darija Gabrić-Bagarić, znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, piše o jeziku Pavla Posilovića, dr. Sanja Vulić, suradnica u Zavodu za lingvistiku HAZU, o Jeziku Antuna Karagića, a dr. Ivo Pranjković s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu o Stjepanu Matijeviću - Solinjaninu.

U Gradovrhu možete čitati i predstavljanje nekoliko vrijednih knjiga: Fra Petar Anđelović je napisao jedan zanimljiv esej inspiriran pročitanom knjigom o sufizmu, Romea Kneževića inspirirao je S. Džaja i Konfesionalnost i nacionalnost BiH, a Alena Matoševića Spomenica MH. Trilogiju Nikole Šopa predstavila je Biljana Stahov. O banalnosti zla kod Hannah Arendt piše Tea Boban. Predstavit ćemo ijedan tuzlanski radio ijedno kazalište: Dr. Srđan Vukadinović piše o Teatru »Kabare«, a Zvonimir Banović o Radio-postaji »Soli«. O jeziku bosanskohercegovačkih medija piše Marijana Nikolić, a o tuzlanskome kiparu Franji Lederu, Vitomir Pavlović. Povijest tuzlanskoga rudarstva predstavio je Ferdinand Pudelko. 5 Studenti iz Matičine skupine »Fra Blaž Josić«, Ivica Kovačević i Mladen Bosankić imaju priloge iz povijesti i suvremene zbilje Bosne i Hercegovine. Tekstovi koji su pisani na drugim jezicima nisu kroatizirani.

Zahvaljujemo svim dobročiniteljima i onima koji su nas podržali na razne načine.

Urednica                                                              (www: hrvatskidom.ba – Knjižnica-Gradovrh)