EVANĐELJE: Mk 1, 29-39
Čitanje svetog Evanđelja po Marku:
- U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti. Riječ Gospodnja.
- Vidi komentar: fra Augustin Augustinović, Povijest Isusova, I, str. 137-141
13) OZDRAVLJENJE PETROVE PUNICE (SVIBANJ G. 28)
Mt 8,14—15; Mk 1,29—31; Lk 4,38—39
Matej ima ovu epizodu izvan njezina povijesnog konteksta. Uključio ju je u zbirku od deset čudesa, koja sačinjavaju poglavlja 8—9. Kazivanje je vrlo pojednostavljeno u usporedbi s drugom dvojicom sinoptika. Izašavši iz sinagoge, gdje je oslobodio opsjednutog, Isus dođe u kuću Šimuna i Andrije, u pratnji Jakova i Ivana.
U vezi s tim treba zabilježiti slijedeće: — Kuća je vlasništvo Šimuna i Andrije, ne punca i punice Šimunove. Ova dva brata su porijeklom iz Betsaide (Iv 1,44), ali su se nastanili u Kafarnaumu, tražeći sigurno bolju priliku za rad i za život. Šimun je već bio oženjen i roditelji njegove žene (ili barem punica) živjeli su u njegovoj kući. — Isus ne ide u Šimunovu kuću radi toga što bi znao da mu je punica bolesna i da bi je ozdravio; to će on doznati kad uniđe unutra; nego ili zato što su ga dva brata pozvala, ili (što je vjerojatnije), jer se već nastanio u toj kući.
U ovoj posljednjoj pretpostavci, malo je čudno da Isus nije zapazio da je žena bolesna prije nego što je pošao u sinagogu; možda se tako daje naslutiti da je bolest došla iznenadno, kao što će iznenadno biti i ozdravljenje.
Prema Marku (kod druge dvojice nema te pojedinosti), Isusa prate Jakov i Ivan, jer je ovaj evanđelist već prije govorio o njihovom definitivnom pozivu. Drugi se ne spominju. Znamo (o tome smo govorili u našem I. dijelu) da je Isus već jedanput pozvao neke učenike, možda sve — bio je to prvi poziv —, i da su ga oni svuda pratili za vrijeme njegovog kratkog djelovanja u Judeji; ali vidi se, da ih je, došavši u Galileju, ostavio na slobodi da idu svojim kućama, ako su tako željeli, do novog poziva, kad bi se morali definitivno odlučiti...
Šimunova punica bila je u groznici. Ne zna se kakva je to bila groznica i čim je bila prouzrokovana. U evanđeljima imamo samo ovaj slučaj i onaj činovnikovog sina (Iv 4,52). Luka govori o »velikoj« groznici; to je možda stručni izraz ondašnje liječničke znanosti, da bi se naznačila razlika od neke neznatne groznice; znači da se radilo o ozbiljnoj stvari... Ozdravljenje je časovito. Postignuto je bez ikakvog napora: Isus jedino uzima bolesnicu za ruku i groznice nestaje (Mt i Mk).
Sigurno je taj gest popratio i nekom riječju: kod Luke, groznica je personificirana pa joj Isus zapovijeda, kao što je ranije činio sa zlim duhom ... Ozdravljenje je također potpuno; ne radi se samo o nekom lakom poboljšanju; žena se odmah podiže i počinje da služi svojim gostima: ponovno posve normalno ponovno preuzima svoje kućne poslove ...
14) DRUGA OZDRAVLJENJA I EGZORCIZMI (SVIBANJ G. 28)
Mt 8,16—17); Mk 1,32—34; Lk 4,40—41
Matej i ovu bilješku općeg značaja ima u istom kontekstu kao i prijašnju, u svojoj zbirci čudesa; izvan njezinog povijesnog konteksta. Ova ozdravljenja se događaju iste subote u Kafarnaumu, ali uvečer (Mt i Mk); tj. poslije zalaska sunca (Lk), kad je već prestao subotnji odmor i može se slobodno hodati.
Po gradu se brzo pročuo glas o opsjednutom u sinagogi i o Petrovoj punici; bilo bi dobro iskoristiti čudotvorca; ubrzo se tu sletiše svi bolesnici i opsjednuti; velika množina svijeta tiskala se uz vrata Petrove kuće. Te (prezaposlene) večeri, Isus je na opće zadovoljstvo pritekao u pomoć svima. Sva tri evanđelista prave jasnu razliku između bolesnika i opsjednutih; što znači da ni u stara vremena sve bolesti nisu bile smatrane kao opsjednuća, nego samo neke od njih, možda najviše one duševne i one koje prate grčevi.
Luka bilježi da je Isus ozdravljao ove kafarnaumske bolesnike stavljajući ruke na njih. Nije se uvijek služio tim gestom, ali nekada jest (osim ovog slučaja, može se još vidjeti Mk 6,5; 8,23.25; Lk 13,13). Isto je tako obećao učenicima da će tim gestom liječiti bolesnike (Mk 16,18).
Tako se radilo i u prvotnoj Crkvi: tako je ozdravio Pavao od svoga sljepila (Dj 9,12.17), a tako je i on liječio druge (Dj 28,8). — Očito se ne radi o nekoj magičnoj smicalici, nego o simboličkom gestu. Ruka je kod ljudi sredstvo saopćavanja i predavanja. Kad netko stavi ruke na neku osobu, tim se s njom ujedinjuje i predaje joj nešto od samog sebe; Ovdje, zdravlje. Simboličnost je sasvim biblijska, da se označi predaja blagoslova, ili dužnosti, ili neke odgovornosti, itd. Luka još podrobnije bilježi, da je Isus stavljao ruke »na svakoga od njih«: individualna pažnja, premda je mogao postići isti učinak i zajedničkim gestom.
Matej upozorava, da je istjerivao zle duhove »riječju«, potvrđujući i tako autentičnost čuda, isključujući svaku smicalicu. Zli duhovi pokazuju opet veće poznavanje Isusove osobe, ispovijedajući ga kao Mesiju, pod naslovom »Sina Božjeg« (Lk). Isus im zabranjuje da o tome govore, upravo zbog toga jer su znali da je on Mesija (Lk).
Imamo ovdje još jedan slučaj gdje Isus nalaže »mesijansku tajnu«. Naložit će je i onima koje ozdravi od bolesti (Mk 1,44; 5,43; 7,36; 8,26), i samim apostolima (Mk 8,30; 9,9). Apostoli će moći objaviti tu tajnu tek poslije njegovog uskrsnuća (Mk 9,9), jer tada više neće biti moguće da ga pogrešno razumiju, i jer će već biti vrijeme da se o njemu propovijeda cijelom svijetu.
Matej, po svom običaju, i ovdje vidi ispunjeno proročanstvo, ono Iz 53,4. Evanđelist neznatno mijenja tekst, prilagođuje ga svojoj situaciji. Kod Izaije, Jahvin Sluga »nosi« na sebi naše patnje, dok ovdje »uzima« (ukida) naše »bolesti« ..., ozdravljujući svu tu množinu bolesnika ...
15) TAJNI IZLAZAK IZ KAFARNAUMA (SVIBANJ G. 28)
Mk 1,35—38; Lk 4,42—43
U kazivanju ima nekoliko manjih razlika među ovom dvojicom evanđelista. Ni predaja (kateheza), ni izvori koje upotrebljavaju, a ni sami evanđelisti ne brinu se previše za pojedinačne okolnosti nekog događaja; barem ne u onoj mjeri kako bismo mi to danas željeli; to je pojava koju ćemo stalno sretati čitajući naša evanđelja; za katehezu je važan sam događaj i poruka koju sadržava.
U ovom slučaju, očito je da je Markovo kazivanje povijesno najuspjelije. Sutradan iza one prezaposlene subote u Kafarnaumu, rano, u zoru, prije svanuća, dok je još bio mrak (Mk), Isus se diže, izlazi iz Kafarnauma i ide na neko samotno mjesto, gdje počne moliti.
Prema Luki, izlazi »kad nastade dan«; ne spominje se molitva kao razlog izlaska; Isus se jednostavno odjeljuje od drugih, da bude nasamo. Šimun i njegovi drugovi izlaze u potragu za njim, i našavši ga, pozivaju ga da se vrati, jer ga sav svijet traži (Mk). Vidi se da je jučerašnji dan bio značajan događaj; ljudi neće da im izmakne takva neobična prilika da se oslobode svih svojih problema: učenici su istog mišljenja.
Kod Luke, nisu Šimun i njegovi drugovi oni koji traže Isusa (on još nije ispripovjedio njihov poziv), nego narod, mase; one nađu Isusa na mjestu gdje se nalazio i čine sve moguće da ga povrate u grad i tu zadrže.
Na osnovi ovih dviju predaja, ovaj se događaj može lako rekonstruirati na slijedeći način: Vrlo rano, još za mraka, Isus se diže i ide na neko samotno mjesto, da moli; čim svane, gradski svijet ide do kuće gdje on stanuje, da ga traži; kako on nije u kući, Šimun i njegovi drugovi izlaze da ga traže; s njima idu i mase; nalaze ga i mole da se vrati ... Isus, mjesto da zadovolji molbi Šimuna i drugova, poziva naprotiv njih, da pođu s njim u druga mjesta i obližnja sela; on je upravo radi toga izašao iz Kafarnauma, da se ne ograniči samo na jedno mjesto, nego da propovijeda u cijelom kraju.
Prema Luki, u tome se sastoji njegovo poslanje; radi toga poslanja on »mora« izaći i u druge krajeve, da im donese radosnu vijest 0 Kraljevstvu Božjem; usp. također Lk 4,18. Ovo kazivanje sadrži nekoliko zanimljivih općih podataka. — Na prvom mjestu, o Šimunu i njegovim drugovima. Označuje ih kao »one koji su bili s njim« (s Isusom), što je redoviti način kojim se označavaju Isusovi učenici (usp. Mk 3,14; 4,10; 5,18.40).
U Markovom vidiku (on je već ispripovjedio njihov definitivni poziv: 1,16—20), to su Andrija, Ivan i Jakov, uz Šimuna. U pitanju definitivnog poziva ove četvorice mi ne slijedimo Markovu kronologiju; stavit ćemo ga kasnije. Ali i s našeg vidika, moguća je prisutnost ove četvorice; i još možda kojega.
Znamo da je Isus, već od početka svoga djelovanja, pozvao neke učenike, a možda i sve. Dok je bio u Judeji, i oni su uvijek bili s njim, a kad su došli u Galileju, ostavio ih je na slobodi da budu s njim ili ne; zbog toga, ovdje u Galileji, nekad su s Isusom, kao u ovom slučaju, a nekad ih vidimo kod svog uobičajenog posla, kao u času definitivnog poziva ... Bilo kako bilo u ovom posebnom slučaju, sigurno je da su ovom prilikom Šimun i neki drugi učenici pratili Isusa; i da su svi bili zajedno u istoj kući, jer inače ne bismo razumjeli kako tako brzo zajedno izlaze da ga traže; i da je ta kuća bila Šimunova, ona ista gdje se sinoć tiskao narod, i ona ista koja je jutros bila opkoljena svijetom (u ovom periodu, ona je boravište Isusa i njegove skupine, kad se nalaze u Kafarnaumu); i da je skupina učenika već bila dovoljno upoznata s Isusom, tako da su odmah znali gdje će ga tražiti i naći...
— Druga zanimljiva vijest jest ono što se odnosi na Isusovu osobnu molitvu. Želi biti sam, na osamljenom mjestu, daleko od buke, od uzburkanog života, od materijalnih interesa. U pustinji se izravnije dolazi u doticaj s Bogom. Za unutarnji dijalog s Bogom potrebni su neki vanjski povoljni uvjeti. Da se osobno pomoli, Isus uvijek najviše voli goru, osamljena mjesta (Mk 6,46; 14,32; Lk 5,16; 6,12; 9,18.28—29).
Činjenica da Isus moli, dokazuje da djelovanje i molitva nije ista stvar. Djelovanje je život, a molitva je integracija Boga u život. Isus je imao užurban i pun život u apostolatu i njegovim problemima, ali nikad nije bio u napasti da rekne da mu je već sam taj život bio molitva. Sasvim protivno, čim se više osjećao zauzet djelovanjem, tim je usrdnije tražio časove samoće i unutarnjeg dijaloga s Ocem, nastojeći sačuvati svoje potpuno sjedinjenje s njim (Iv 10,30) i na razini djelovanja (Iv 5,19).
Zanimljivo je, na primjer, da se Isus želi usredotočiti u molitvi poslije jakog doticaja s masama, kao u ovom slučaju ili poslije množenja kruhova (Mk 6,46): znači da je potrebno pregledati se iznutra, da nam se i neopazice ne uvuče u dušu štogod lažna.
Isto tako, Isus moli dugo i snažno prije nekih važnih događaja, kao prije izbora Dvanaestorice (Lk 6,12) ili uoči svoje smrti (Mk 14,32): znači da se u teškim časovima jače osjeća potreba Božjeg nadahnuća i pomoći.
Molitva je nešto stalno i običajno u Isusovom životu; jednostavno, u programu njegova života predviđeni su ovi časovi intimnog doticaja s Ocem (Lk 5,16; 9,18; 11,1); molitva i djelovanje kod njega se međusobno zahtijevaju i uslovljavaju. Isus je svoje najveće mističke doživljaje imao za vrijeme molitve, kao krštenje (Lk 3,21—22) ili preobraženje (Lk 9,28—29).
Videći ili slušajući Isusa u molitvi, apostoli su instinktivno shvaćali da je on savršen molitelj, i da svima može pokazati najbolji način moljenja (Lk 11,1). Zaista nitko nikad nije mogao ponuditi čovjeku tako savršen model istinske molitve kao što je Očenaš. Od svih evanđelista, Luka najizrazitije ističe Isusovu molitvu.
16) MISIONARSKI IZLET PO GALILEJI (LIPANJ G. 28)
Mt 4,23—25; Mk 1,39; Lk 4,44
Isus je bio jasno izrazio svoju namjeru (kao smisao svoga poslanja) da proširi svoje propovijedanje na cijelu Galileju. Ovdje imamo vijest koja sažima tu posebnu misiju. Mk i Lk su vrlo kratki; Mt je malo opširniji, jer nadodaje i neke njezine rezultate.
Znamo da je na ovaj misionarski izlet Isus pozvao i neke učenike (Mk 1,38), ali kako se svi još nisu bili definitivno njemu priključili, sigurno je da ga nisu pratili cijelo vrijeme, jer neke od njih vidimo zauzete svojim staleškim poslom u ovom periodu (Mt 4,18; Mk 1,16).
Ne znamo koliko je vremena trajala ova posebna galilejska misija izvan Kafarnauma. Sudeći po velikom prostoru, može se pretpostaviti, da je zauzela dobar dio mjeseca lipnja. Evanđelisti su nam sačuvali samo dva posebna događaja iz ovog perioda: definitivni poziv četvorice učenika i ozdravljenje gubavca, što ćemo odmah vidjeti.
Sažetak ove misije sadrži slijedeće točke: — Išao je po cijeloj Galileji; to se ne mora razumjeti apsolutno. — Propovijedao je u mjesnim sinagogama; što se isto tako ne smije uzeti u isključivom smislu. — Predmet propovijedanja bila je tema o Kraljevstvu Božjem. — Liječio je sve vrste bolesti i muka. Posebno se spominju: opsjednuti, mjesečari (epileptičari)149 i uzeti (Mt).
Uvijek propovijed skupa s čudesima. Riječi i djela; oboje su poslanje. Matej nadodaje neobični učinak što ga je ovaj misionarski izlet pobuđivao u cijeloj zemlji. Kaže da se Isusov glas raširio po cijeloj »Siriji«, što očito ne označuje rimsku provinciju Siriju u strogom smislu, nego krajeve spomenute u r. 25, odakle su ga, kako se kaže, slijedila »velika mnoštva«; konkretno, od cisjordanske Palestine, osim Galileje, također iz Judeje (razumljivo je da se ne spominje krivovjerna Samarija); s one (istočne) strane Jordana, iz Pereje i Dekapolisa. Iako se uzme u obzir stil poopćavanja i istočnjačkog pretjerivanja, očito je da je Isusov pokret od samog početka pobuđivao snažan utisak u narodu.
OBAVIJESTI
SVETE MISE: DANAS - VIDI PROŠLE OBAVIJESTI!
Kroz slijedeći tjedan, u Župnoj crkvi, u 8 sati:
Ponedjeljak, Na nakanu sv. Josipu i za + Tadiju Sadrić ,
Utorak: Na nakanu sv. Anti i za + Tadiju Sadrić,
Srijeda: Za duše u čistilištu i + Tadiju Sadrić,
Četvrtak: Za ++ Maru, Juru, Mijo, Katu Filipović, i + Tadiju Sadrić,
Petak, Na čast Gospi i za + Tadiju Sadrić, Subota: Za ++ Maru, Juru, Mijo, Kata Filipović i Za + Tadiju Sadrić
Mlada Nedjelja, 14.02.2021, Ulice, u 8 sati, za + Stjepana i + Maru Martinović i za+ Tadiju Sadrić, Ulice u 11 sati, Za sve župljane.
DAROVATELJI ZA CRKVU:
- U prošlom tjednu: 1 Mrkonjić Marko + Ilije 100 Eura
- Darovatelji za Franjevačku. kuću: 1.Mrkonjić Delfa Nike – namirnice.
- Darovatelji za klupe Ulović:
- Darovatelji za čišćenje crkve:
- KRUH SV. ANTE:
Velike mise za + Tadiju Sadrić – supruga i djeca!
Web. hrvatskidom.ba
Fra Martin Antunović, župnik, mob. 061 721 660; Emal:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Fra Petar Matanović, župni vikar, mob. 061 103 603; Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.