Često razmišljam o Krapnju. Otoku Krapnju, i pitam se: Kako su se krapljanski ronioci osjećali u ronilačkim odijelima sa cipelama od olovnih đonova dok su se spuštali sa barkase u morsku dubinu, njihov svijet je bila mrtva morska tišina, bubnjanje u ušima, bitka sa teretom pod morem, čuvanje od morskih struja i često gledanje smrti u oči. Za mog boravka, života i rada na otoku Krapnju često sam razgovore navodio na tu temu pronalazeći izuzetne sugovornike kojih među žiteljima Krapnja nije manjkalo.

                   Nikola Šimić Tonin, Busovljak, a rođen, 8. siječnja 1962. Crkvice - Zenica, BiH. Pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu i esejist,  pisac udžbenika, književni, kazališni, filmski, likovni kritičar, tekstopisac i novinar. Osnovnu školu završio, u Busovači: I, III, IV, V. Drugi razred osnovne škole u selu Foći kod Doboja, sedmi i osmi i Ugostiteljsku školu u Doboju. Stipendist Istraturista iz Umaga, školovao se uz rad, do razine Više Ugostiteljske škole, radio gotovo sve poslove u ugostiteljstvu od konobara do voditelja ugostiteljskih objekata, jedno kraće vrijeme i kao nastavnik praktične nastave za konobare. Živio u 36 gradova od toga u 11 kraće periode u mnogim europskim zemljama. Aktivno se služi njemačkim, ruskim i  talijanskim jezikom. Sustavno radi na sebi, pobornikom je cijeloživotne naobrazbe, nastavljajući daljnje školovanje uz rad do akademske razine.

Možda li drevni sjaj preosta Solima onaj?

Jošić, Elegije, 325

Nikada u novinama ne čitam riječ urednika pa bi bilo logično da časopis koji uređujem nema uvodnika. Međutim, pošto se, nota bene, radi o prvijencu neobična imena za čitatelje izvan katoličkohrvatskoga kruga župe Soli, osjećam dužnost objasniti što je Gradovrh i zašto takvo ime časopisu.

Godište I., br. 1. prosinac 2004.

Gradovrh broj 1 pogledajte klikom OVDJE ili na fotografiju!