DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Nedjelja, 31. 8. 2025.
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
ČITANJA:
Prvo čitanje: Sir 3,17-18.20.28-29
Ponizi se i naći ćeš milost u Gospodina.
Čitanje Knjige Sirahove
Sine moj, budi krotak u poslu svojem,
i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.
Što si veći, to se većma ponizi
i naći ćeš milost u Gospodina.
Iako je velika moć u Gospodina,
on prima počast poniznih.
Nema lijeka bolesti oholnikâ,
jer se opačina u njima ukorijenila.
Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama,
i pažljivo uho želja je mudračeva.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11
Pripjev: U dobroti, Bože, ti si pripravio dom siromahu.
Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Ime mu je Gospodin!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti,
sužnje izvesti na sretnu slobodu.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Drugo čitanje: Hebr 12,18-19.22-24a
Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga.
Poslanice Hebrejima
Braćo: Niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori. – Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i posredniku novog Saveza – Isusu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 14,1.7-14
Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«
Riječ Gospodnja.
NE TRAŽITI PRVIH MJESTA
(SIJEĈANJ—VELJAĈA G. 30) Lk 14,7—11
(...) Uzvanici sada počinju uzimati mjesta za stolom. Isus promatra kako se bore da uzmu prva mjesta: poznata taština pismoznanaca (usp. Lk 20,46; Mk 12,39). Isus je učitelj koji zna sjajno iskoristiti date okolnosti; tako i sada iskorištava ovu priliku da nam ostavi važan nauk. Radi to obazrivo, kao da se ne obraća ovdje prisutnim osobama, nego nekim izmišljenim uzvanicima na piru.
Ovaj se nauk naziva »parabola«; to je prijevod hebrejske riječi »mašal«, koja označuje slikoviti govor uopće; ovdje se može razumjeti na razne načine (zavisi od toga kako se stvar gleda): kao konkretni primjer iz života, ili kao (mudrosna izreka, ili kao praktično pravilo ponašanja.
Od određenog praktičnog ponašanja Isus se uzdiže na duhovnu razinu, izraženu u zaključku ovog ulomka; slično ovome što se sada događa ovdje, dogodit će se u eshatologiji...
Isus podsjeća na pravilo pučke mudrosti (usp. Izr 25,6—7) osnovano na iskustvu: ne sjedaj na prvo mjesto, jer poslije tebe može doći neki uzvanik društveno viši od tebe (osobe koje se smatraju važnim uvijek dolaze najzadnje, da drugi na njih čekaju, da i na taj barbarski način istaknu svoju važnost), kojemu ćeš morati ostaviti ono mjesto i ići na zadnje (sva mjesta u sredini već će biti zauzeta), što će biti velika sramota za tebe; naprotiv, ako sjedneš na zadnje mjesto, moguće je da te gostoprimac pozove na više, i tako ćeš biti počašćen pred ostalim uzvanicima...
Dakle, što se događa ovdje, na gozbi, dogodit će se i na eshatološkom Božjem sudu: onaj koji se uzdigne, bit će ponižen (Bog će ga poniziti), i onaj koji se ponizi, bit će uzdignut (Bog će ga uzvisiti). Ovaj logion nalazi se i kod Mt 23,12 i Lik 18,14b (parabola o farizeju i cariniku). Ni za jedno od ovih mjesta ne može se sa sigurnošću reći da su njegov povijesni kontekst, premda dobro pristaje bilo kojem od njih; po našem mišljenju, najbolje ide s parabolom o farizeju i cariniku; ali i u ovom slučaju, na gozbi kod farizeja, evanđelist ga je vrlo dobro iskoristio, davši praktičnoj izreci transcendentan smisao.
IZBOR UZVANIKA
(SIJEĈANJ—VELJAĈA G. 30)
Lk 14,12—14
Ovaj nagovor je izgovoren na istoj gozbi u farizejevoj kući. Upravljen je samom gostoprimcu, upravo jer je gostoprimac: od velike je važnosti kriterij po kojem treba izabrati uzvanike. Isusove riječi ne treba shvatiti kao prigovor gostoprimcu, kao da bi među njegovim uzvanicima bili samo njegovi prijatelji, rodbina i bogati susjedi; Isus i njegovi učenici ne pripadaju nijednoj od tih vrsta. Kako smo upozorili, napetost je popustila poslije ozdravljenja bolesnog čovjeka.
Ovaj je ulomak istog ustrojstva kao i prethodni slučaj: najprije se daje praktično pravilo ponašanja (rr. 12—13), a zatim se izriče njegova transcedentna primjena (r. 14), služi se na parabolički način društvenim običajem, da se izrazi vrhunaravna istina.
Isus savjetuje da na gozbu u kući ne pozivamo prijatelje, ili rodbinu, ili bogate susjede, jer i oni nas mogu pozvati i tako nam platiti poziv; naprotiv, treba pozvati sve vrste sirotinje, one koji nam ne mogu vratiti na isti način, i tako možemo očekivati Božju plaću.
Kad bi se ove riječi shvatile doslovno, smatrajući Isusa stručnjakom u društvenim odnosima, bio bi to vrlo čudan savjet, kojega nitko ne bi slijedio. Obično je i prirodno da se na intimne događaje u obitelji poziva« osobe istog društvenog sloja, i to u sebi nije zlo. Isus ne osuđuje te društvene postupke; svršetak ulomka dokazuje da on ima drugu namjeru. Kako rekosmo, on uzima jedan društveni običaj kao parabolu. I ta parabola uči ljubav prema bližnjemu, koja se mora odnositi i na neprijatelja. Ideološki, ovaj ulomak je paralelan s Lk 6,32—35 u Govoru na gori. Naravna ljubav različna je od kršćanske. Naravna ljubav uvijek je zainteresirana, uvijek se »naplaćuje« na neki način. Kršćanska ljubav mora biti potpuno lišena osobnog interesa; ljubav prema čovjeku radi samog čovjeka, bez ikakve sebične primisli. Jedino takva ljubav dobit će nagradu od Boga (»platit će ti se« Bog će ti platiti).
Plaća se očekuje »o uskrsnuću pravednika« (r. 14). Tim se riječima ne isključuje da će i grešnici uskrsnuti (taj je nauk zajamčen u N. Z., .usp. Iv 5,29; Dj 24, 15, itd.). Govori se o pravednicima zato što su oni u perspektivi parabole: »pravednik« je onaj koji poziva one koji mu ne mogu vratiti u ovom životu...
(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova II, str.131-133)
Priredio: P.M.